Lažna vjerovanja i stvarne zanimljivosti

  • U prošlosti su pojedinci smatrali da je tartuf hrana vještica, drugi su mislili da je on životinjska vrsta, a neki i da se radi o mineralu;
  • Tartuf nije gomolj, krumpir ili pak (zamislite!) bolest tla, već simbiotska gljiva;
  • Nisu svinje (kažu da se teško dresiraju) te koje se koriste za traženje tartufa, već psi (tipični tabui);
  • Bijeli tartuf ne može se pronaći tijekom cijele godine, već isključivo u razdoblju od rujna do siječnja;
  • Tartufe se može tražiti i po danu. Nije točno da je to moguće samo noću;
  • Potpuno je pogrešno bijeli tartuf čuvati u staklenci ili limenoj posudi punoj riže: riža ga suši. Treba ga stoga čuvati u posudi omotanog u krpu ili papirnati ručnik;
  • Bijeli se tartuf ne čuva mjesecima: pojedite ga najkasnije za desetak dana;
  • Ne smije se zalediti bijeli tartuf (gubi sva svoja svojstva), niti ga se smije konzervirati u ulju (fermentira), ili u salamuri (gubi svoj okus i miris);
  • Kod pripremanja, tartuf se ne guli, niti se jede cijeli, ne reže se na komadiće, ne riba se, ne kuha se ... jednostavno se nareže na tanke listiće;
  • Ako nismo bili dovoljno jasni, bijeli tartuf isključivo se reže na tanke listiće;
  • Bijeli tartuf je nažalost (ili na sreću) spontana biljka: ne postoje uzgajališta, niti može rasti u bilo kakvu tlu;
  • Bijeli tartuf ne raste u simbiozi s bilo kojim biljkama: rijetke su one koje imaju tu privilegiju;

Copyright: ZiganteTartufi d.o.o. - Development: Studio WEB ART

Internetska stranica za potpunu funkcionalnost koristi Kolačiće (Cookie).